Mi smo bili zauzeti postavljanjem novih problema u Grampiansu.
Popeo sam projekt koji sam objavio sa fotografijom ranije i nazvao ga Pigeon superstition.
To je nevjerojatni Dyno problem i vjerojatno teški V13. Oduzeo mi je
dva dana rada. To je sigurno puno teže nego što je susjedna Ammagamma, V13.
Za Ammagammu mi je trebalo oko 10 minuta i nije mi bilo previše teško, ali penjanje Ammagamme mi je uvijek bio san koji mi se ostvario, jer to je problem koji sam htio popeti toliko davno da se jedva sjećam. Na kraju se nalazi jedan mentalni gib za koji mogu reći da je jedan od najljepših gibova koje sam ikad napravio. Također smo brusili jedan veliki projekt koji se nalazi lijevo od Ammagamma, ali ga nismo imali priliku još isprobati. To je zasigurno jedan od najluđih projekata koje sam vidio u svim mojim godinama penjanja. Još jedan FA, samo je na lijevoj strani projekta zida, prethodno poznat kao Aid-line projekt. To je naš ponos, visoka linija koja prati dvoje pukotine s dugim gibovma sve do big Dyno visoko od tla. Popeo sam se počevši od očitog prekida i iz sjedećeg starta, ali od strane gdje treba skočiti na odmor, čini mi se da linija i ulazak u smjer iz sjedećeg položaja nisu problem. Nazvao sam ga Parallel Lines (V11) i trebao bi biti u pravu, u vezi ovog smjera.
Za Ammagammu mi je trebalo oko 10 minuta i nije mi bilo previše teško, ali penjanje Ammagamme mi je uvijek bio san koji mi se ostvario, jer to je problem koji sam htio popeti toliko davno da se jedva sjećam. Na kraju se nalazi jedan mentalni gib za koji mogu reći da je jedan od najljepših gibova koje sam ikad napravio. Također smo brusili jedan veliki projekt koji se nalazi lijevo od Ammagamma, ali ga nismo imali priliku još isprobati. To je zasigurno jedan od najluđih projekata koje sam vidio u svim mojim godinama penjanja. Još jedan FA, samo je na lijevoj strani projekta zida, prethodno poznat kao Aid-line projekt. To je naš ponos, visoka linija koja prati dvoje pukotine s dugim gibovma sve do big Dyno visoko od tla. Popeo sam se počevši od očitog prekida i iz sjedećeg starta, ali od strane gdje treba skočiti na odmor, čini mi se da linija i ulazak u smjer iz sjedećeg položaja nisu problem. Nazvao sam ga Parallel Lines (V11) i trebao bi biti u pravu, u vezi ovog smjera.
Dobra stvar kod Grampiansa je ta da se može penjati i kad pada kiša.
Kindergarten je jedan od takvih mjesta i jednog kišnog dana smo ga
odlučili posjetiti. Na flash sam popeo Gripmaster V10 i So You Think You Can Dance V11. Lijevo od Gripmastera smo zabušili novi smjer koji sam iz prve popeo i nazvao ga Drop bear V11. Bili smo dva put na Hollow Mountain špilji i dva dana samo radili na Wheel of life-u. Prvi dan sam radio u malom sektoru i na kraju sam uspio popeti: Sleepy Hollow V12, Cave man V9, Dead Can’t Dance V11 i ostale smjerove u sektoru koji nisu teški. Dave i Ian su flash-ali American Pie V10.
Jedan dan smo išli penjati na Taipan, svi smjerovi su poprilično ne
penjivi, a za većinu vam je potrebna oprema. Do sad najbolji smjer koji
sam penjao je Invisible Fist. Jako dobar boulder se nalazi ispod Taipana. Zadnji put smo počistili i složili projekt koji smo nazvali Wave room, a ja nikako ne mogu dočekati da se popnem na te teške projekte.
Neki dan sam bio jaku blizu jednog jako teškog projekta na kojem sam
slomio jedno ključno uporište za nogu i učinio ga još težim. To je još
samo jedan razlog zbog čega se trebam vratiti. Vjerojatno se do sad
shvatili da je naš fokus bio na projektima, a kako i ne bi, da samo
vidite sve te ne popete smjerove svaki dan. Nevjerojatno je koliko
projekata i penjališta je ovdje, iako smo jako puno penjali svaki dan.
Ali još uvijek nije ni približno dovoljno vremena da bi se sve moglo
popeti. Izgleda da ćemo morati produljiti naš boravak ovdje.
0 komentari:
Objavi komentar